Kako da predstave koje nisu lektirni naslovi, a govore o vrlo važnim temama za mlade, nađu put do publike kojoj su namijenjeni? Kako da takve predstave konkuriraju poznatim, “sigurnim” naslovima?

Može li kazališna predstava pomoći stručnom školskom osoblju u razgovoru s djecom o određenom problemu ili samo nepotrebno “zapaliti vatru”?

Cilj ovog ciklusa predstava i razgovora je otvoriti i neka nova pitanja, ukazati na nove smjerove u razvoju kazališne publike te senzibilizirati odrasle za predstave o važnim temama za djecu i mlade o kojima tako malo razgovaramo.

Razgovori nakon predstava  namijenjeni su stručnoj publici, organizatorima odlazaka na kazališne predstava te zainteresiranom građanstvu. Sudionici razgovora su stručnjaci iz kazališta, psihologije, pedagogije, socijalne pedagogije i obrazovanja.

Razgovori nakon prenose se uživo putem društvenih mreža te su dostupni u formi podcasta.

Iz medija:
H-Alter, Marina Kelava: Tko se boji kazališta za djecu
Jutarnji list, Lada Novak Starčević: Nismo došli ni do polovice predstave, a svi su zaspali. Imali smo najtišeg vuka ikada da ne probudi publiku …
Kritikaz, Igor Tretinjak: “Tabu teme dopiru kroz umjetnost do mladih u trenucima kad im je to najpotrebnije, možda i preventivno”